Imam jednu frendicu, dobra mala (dobro, nije baš mala), ima cura onaj neki fajn tač. Ne ždere ju kakvu frizuru ima nit kak izgleda, sebi je super i to joj najbitnije. Ima i ona svojih svjetlih dana depresije kad je opere do te mjere da joj se prostitucija čini kao sasvim častan način punjenja kučnog budžeta. Muči se na poslu, žderu je na sve strane, od klijenata do suradnika koji joj zure u sise svaki put kad fotokopira neki dokument. Valjda neki imaju fetiš na cure koje pritiskaju "dugmiće", ima nas svakakvih, znam jednog kojeg pale velka ženska stopala, a kad vidi peraje - procuri...
I tak mala u svoj svojoj samozadovoljstini i fluktirajućoj depresiji naleti na svjetlu točku smisla života svake žene kao takve. U život joj uleti - mužjak! Bat afkors, "on je samo frend" i bio je prvih tjedan dana, jer mala je pravi građevinar, napravila oko sebe zidove bolje kvalitete nek Radićev most. Al mužjak je oćito neki flegma tip, ne žuri mu se, polako, past će mala s vremenom. Dugo se opirala, ali već u prvim tjednima je zračila ko Černobil i znalo se da će uskoro "es wird bekant gegeben" da se vu njenom srčeku neka dobra juha skuhala. Ona kakva je, tajanstvena, emocije sprema u onaj mali džep na Rifle-ama i dugo joj je trebalo da prizna sebi i puku da su se u trbuh njen uselile gusjenice u puberetu, a.k.a - leptirići! I sad ona, inace beton, sad je plaha djeva vedra duha, dobre juhe, oko nje sad je proljeće (ne moje rame sljeće...), teće potočić, ptičice cvrkuću (jaglac trublju hvata, rata-tata-tata...) i sve je super i sve je ya pet jer niko više ne prati nogomet... Reko, lepo, to je baš lepo, cura hoda 2 metra iznad zemlje, život joj je postao slow motion uvodna špica Baywatch-a, ili programerski izraženo:

Ushit krasan, život je bajka, pivo, juha i salama, pa još tome dodaj i delicije međuizmjene tjelesnih likvida uz prirodni lubrikant a.k.a. "mokra sam" i sreći nema kraja, ma na zadnjoj si stepenici do Raja... i onda - paf !

Ode mužjak 2 tjedna na odmor !!

Imam jednog frenda, dobar decko, probija se kroz stramputice zivota ko i svaki prosjecni 'rvat, mlad, ozenio se nedavno, nema ni godinu i 4 mjeseca, zena mu dobra, ljuti ga stalno, al zna smjestit milu facu kad treba, prava 'rvacka familijarna idila. Frend ljudina, bio mi na prvoj liniji fronte kad sam prozivljavao osobno-personalni brodolom. Ja se lomio, om me ljepio. Proslo neko vrijeme, dugo se ne vidjesmo i reknem sebi, ajd, svrati do njega da vidis kako je covjeku. A super mi frend, pedantan, cist, higijena svemirska, a i zena mu ista, sve pic-pic. Fin mali stancic u suburbana lokacija, 4. kat (bilo jeftinije za kupit), pogled na prugu, sto ces vise. Pricamo mi, veselimo se, grickamo, a mene stislo (potjerala CeDeVita...), reko, cek casak, be right bek... Udjem u kupaonu, sve je bijelo, grad i selo, novi bojler (plinski, reko fino, ode i on u 21. stoljece), rucnici pod crtu, cak i boje idu po Pantone skali, opustio se ja i otvorim skoljku, kadli - tajac... Ma materjalizirala mi se knedla u grlu... pao mi sistem (a imam bolji od Xp-a)... Mislim stvarno, frend mi picajzla, higijenicar bio od vrtica nadalje, zena ga i tu prati i mislim si ko tu koga: skoljka cista, fino mirise (ko Paris Hilton, samo jos bolje), vidim ima onaj plavi sto se kaci sa strane, a pri samom grotlu na snjeguljica bijeloj stjenki - komad dreka! Nije da je velik, onako, ko zizek desne ruke, ali majke ti bode oci ko Ajfelov toranj. Drzim ja vec lagano svog kolomana i reko, stari moj, imamo velik zadatak, ti i ja pomoc mom frendu (tamo gdje je Domestos zakazao) i maknut ovu smedju nakazu sa te predivne skoljke, cista covjece mogo bi salatu u njoj radit. Opali koloman mlaz, dere po neprijatelju, ali neda se, ukopao se ko da mu je zadnja. Nista, pristupim ja metodi pritiska, zacepim kolomana na tren (znam da mu se nije svidjelo), reko stvorit cu pritisak, bit ce mlaz jaci, drzim ja tako sekundu do pet i otvaram branu, kad ga koloman raspalio, mlaz bio jak pa bilo malo teze naciljat, ali boj ne bije svjetlo oruzje i raspali po neprijatelju, ali neda se tvrdokorni, stiso se ko cijanofiksom. Odlomili mi fragment do dva, ali to ti samo kolateralna steta, njemu nista, ni da bi boju promjenio. Sharam ja gore dole, napadam ga sa svih strana, al neda se, pravi svabo, ko da mu sljem neko stavio. U zaru borbe cujem frenda iz sobe: "E, Maricha, si dobro ?" Ih.. jel sam dobro, stari moj, ja ti tu borbe vodim, vracam ti dostojanstvo, a ti me dekocentriras. Odgovorim mu titravim glasom: "S'e okej..." skuzio valjda covjek, manager u firmi, valjda mu jasno da nemrem sad snjim palamudit. Nista, gotov ja, koloman otisao u "park pozishn", pustim vodu. Reko oslabio ga, sad ce ga mlaz dokrajcit, prodje nijagara, a ono - nista. Djubre jos se drzi. Nista, operem ruke od baruta, ugasim svetlo i odem van. Grickamo tako mi chips neki slani i sve gledam frenda i mislim si: "Ma jesi ti taj sto je istovario takvog tvrdokornog? Ma reko nisi, ti kakav jesi sigurno pogledas za sobom u sholju da nebi koja glista bila, jede covjek ko grlica". Gledam mu zenu, sva je krhka, nema je ni vrecu za smece (25x90mm) za napunit i mislim si: "Ma jesi ti taj seronja, majke ti, jesi tiha voda, ali ko zna sto ti sve istovarit mozes i taj cips stalno grickalirash, sigurno neka kemija u tom tvom zelucu slaze jos jednog tvrdokornog. Al di bi ona, covjece, da ona takvog skipa trebal bi kirurg biti pokraj nje". I more mene te mislim, gledam ih, a dragi mi ljudi i pita me njegova zena: Oces palacinke ? Ja reko, moze, dugo ih nisam jel. Pita ona a scim bus? Ja reko bas mi svejedno, daj sta das, a veli ona: Super, imam eurokrem!
Pa di me nadje, pa nemoj mi sad to radit, jos nisam "fleku" iz glave izbacio, a ti bi mi je eurokremizirala sad u palacinku. Stislo me nesto u zelucu, onako pravo, kros maj hart huop tu daj. Ostao ja tako jos par minuta i ode ja... I mori me mori ta fleka, sad mi frend vise nije isti, a ono, higijenicar strasan, strasniji od Hogara.
Inace, nisam ja bas olicenje normalnog, muce me enigme, ne volim kad ih imam nerjesene i tere me to, sputava, nisam svoj, a i inace nisam svoj, al dobro, ne volim enigme... I tako ja na putu doma sve si mislim, je*te, pa sad ce on mislit da sam mu ja ostavio fleku !
Bullshit, em se borio s neprijateljem, jos cu na kraju biti neprijatelj!
Nema pravde, nema je...
E da, i za vas ostale koji ne volite enigme, ako vas mori zasto se ovaj post zove Erotika, pa eto zato jer me ta "fleka" JEBALA u glavu jos dosta dugo vremena...

Brdo masnih napaljenih faca sinova lučkih radnika prepunih kreativnog razmišljanja o životu i smislu istog kao takvog. Film je prilagođen raznim uzrastima i profilima gledateljstva. Red žena, dobro, 2 reda žena, red pastuha musavih lica i kudravih poprsja, red brzih automobila, red romantičnih večera, 2 reda plahih ljetnih haljinica, red nasilja popračenog veselom i nadasve dinamičnom muzikom (dialog i urlik isključeni, mislilo se i na mlađe generacije, samo mutavo otvaranje usta a.k.a - zatomljeni urlik ).
Film jednako zanimljiv na svojem početku, sredini pa tako i na samom dramatičnom kraju koji završava dirljivom rečenicom: "I don't want to die!" uz zvuke kvazi obrade pjesme "Dreams are my reality"...